Dan 1. - Zagreb, Hrvatska

4. travanj 2008 23:29



Zadnja noć prije puta protekla je u nekom polusnu. Sve ono što je planirano mjesecima , napokon se ostvaruje.Sinoć smo prema nekom nepisanom pravilu (najuža obitelj), zajedno otišli na večeru u restoran „Basciera“, što je više iz nekog praznovjerja nego stvarne potrebe. Naime, tamo smo završili slučajno na pizzi prije nekoliko godina uoči jednog mog putovanja koje se kasnije završilo bez ikakvih problema, pa je to ovaj puta poslužilo više kao ohrabrenje i vjera u dobar početak.



Početak cijele „parade“ planiran je za 9 sati, ali naše društvo počelo se skupljati mnogo ranije u kafićima oko Trga Krešimira Čosića. Mi smo se priključili oko 8 i 30,  i ja sam  već do tada imao jednu prilično tešku situaciju, kada sam izljubio svoju uspavanu kćer (i tako se, da ona toga nije niti svjesna, oprostio od nje) te suprugu, koja nije bila u stanju doći na organizirani ispraćaj, već je kao i svakog drugog radnog dana otišla prema svome radnom mjestu, već nešto prije sedam sati.

Ekipa je bila vrlo vesela i glasna. U nekim trenutcima jedino smo Marko i ja bili glasniji. Možda smo tako glasnijim govorom htjeli prikriti osjećaj nelagode, koji je prisutan u ovakvim trenutcima kod ljudi, koji nisu naviknuti na ovakav publicitet. U tom trenutku veliki broj očiju  uperen je u nas, iz kojih se, kod mnogih može iščitati oduševljenje, ali i doza zabrinutosti. Sve to za mene nije prirodno okruženje i jedva čekam da taj dio prođe što prije i bezbolnije. Na kraju moram spomenuti i neku moju indirektnu odgovornost, jer krećemo iz kruga EL-TO, znači moje tvrtke i želim da sve prođe u najboljem redu, ne daj Bože bilo kakve mrlje na samom startu, to bih vrlo teško prihvatio.
U 9 sati krećemo, ispraćeni od velikog broja ljudi. Najuža rodbina, prijatelji, kolege, predstavnici moje tvrtke, predstavnici grada, HOO-a, mnogobrojni novinari.
Novinari su uvijek priča za sebe. Čovjek ih može voljeti ili ne, može im vjerovati ili ne, ali mora se priznati da oni uvijek svojom znatiželjom, mikrofonima i kamerama dodatno podignu svaku atmosferu, a mi ostali htjeli to priznati ili ne volimo ponekada biti dio njihovog interesa. Osobno, moram priznati, to je zgodno kada nije često, ali nekako se  u ovom trenutku osjećam kao čovjek na kojega su upravo oni stavili veleki teret. Taj teret je sladak u toliko što sam ja svjestan naših mogućnosti, želje  i volje za ostvarivanje našega cilja, ali (uvijek na kraju  stoji ovo “ALI“) postoji i onaj dio, na koji nitko nemože utjecati, a zove se sreća, bez koje nema uspjeha , ma kako god mi to željeli.
Razmišljam kratko o svemu tome nakon polaska, osim zaključka, kako moram naučiti živjeti pod tim pritiskom, pokušavam  razmišljati pozitivno, a to je ideja, da nam taj pritisak bude i motiv više.
Kroz grad nas prati nekoliko prijatelja, najuporniji je Maks koji vozi s nama do Sesveta. Pozdravljamo se s Maksom u Sesvetama, ali ako bude sve u redu vidimo se krajem dana, naime Maksova je želja da nas isprati sutra iz Starog Gradeca.
Dugo Selo, Vrbovac, Bjelovar, prolazimo nekako, mogao bi reći „u jednom komadu“, gotovo bez zaustavljanja, iako nas proganja cijelo vrijeme sjeveroistočnjak, koji nam puše ravno u prsa.
Đurđevac, Pitomača, mjesta su kroz koja prolazimo, te na kraju Stari Gradac u koji dolazimo u 19.30 sati.
Doček je veličanstven, dočekali su nas naši domaćini, obitelj našeg starijeg kolege, sada umirovljenika Stjepana Haluseka. Večera je podsjećala na svatovsku, a smještaj kakav se samo poželjeti može. Konačno se malo opuštamo, vozili smo iznad prosjeka, zaslužili smo odmor, ali liježemo kasno, jer ovakvu domaću atmosferu više nećemo imati.

....po pedali....
TRP      148 km
STP    7h 52 min
AVS   18.51 km/h



Reportaža snimljena na dan polaska ekspedicije -
04. travanj 2008 - polazak


_______________________________________________________________________________

DVD sa dokumentarnim filmom sa putovanja može se nabaviti  po cijeni od 70 kn.
Više informacija na telefon +385 (0) 915001778 begin_of_the_skype_highlighting              +385 (0) 915001778      end_of_the_skype_highlighting ili na pedalinac@gmail.com

omot
_______________________________________________________________________________

Promotivni spot dokumentarnog filma, pogledajte na link.

Predavanje održano u prostorijama udruge "Bicikl",
te izbor fotografija sa putovanja pogledati na link.

Video clip - Emisija na HTV-u, listopada 2008 godine, pogledati na link.
_______________________________________________________



_______________________________________________________



komentari

vlado

17. lipanj 2008 14:11

Za sve zainteresirane obavijest da se fotografije sa putovanja Mladena i Marka mogu pregledati i na:

http://picasaweb.google.com/vladek.vav

stipa

6. srpanj 2008 23:05

svaka cast decki,izdrzite.

Biciklistički klub Pedalinac, Zagreb, Republika Hrvatska.