Spavali smo u hotelu s "jednom zvjezdicom", iskreno to nisam nikada vidio i mislio sam da to ni ne postoji. Kod nas da neki hotel i dobije jednu zvjezdicu sumnjam da bi je istaknuo.

Da se razumijemo, taj hotel i nije zaslužio više, makar bih ja odmah potpisao da imam takav smještaj do kraja puta. Cijena od 92 leja (184 kune) za dvije osobe, a bilo je i tople vode u izobilju. (Oprali smo i osušili svu prljavu garderobu i opremu.)

Jutro nije donijelo nikakve novosti. Kao i prethodnih dana - pada kiša. Smireniji sam nego ranijih dana, čovjek se na sve privikne. Spremamo se kao da krećemo svakoga časa, a tako je na kraju i ispalo. Baš kad smo bili gotovi, kiša se mogla primijetiti smo u tragovima.



U 9,15 krenuli smo na istok. U Rumunjskoj sam već vidio svakojakih novina te se osjećam bogatiji za kojekakva iskustva, ali jedno ću dugo pamtiti. Danas se naime po prvi puta vozim biciklom po klasičnoj autocesti. Naravno da mi to ne bi nikad palo na pamet, jer gotovo da ne postoji dosadnija vožnja biciklom od vožnje zaustavnom trakom, ali druga opcija ne postoji ako želite od Feteştija do Constanţe. Vjerujem da je do prije par godina ovuda vijugala obična dvosmjerna cesta, a onda je preko nje položena ova autocesta i sad njome može tko god hoće i na koji god način želi.

Razmišljam o sljedećoj  situaciji: visoki predstavnik EU juri Mercedesom prema moru na jedan dan odmora nakon napornog radnog tjedna koji je proveo sa čelnim ljudima Ministarstva prometa, kad ono na autocesti - "diližansa" upregnuta u dva šarena konja i naravno barem jednu mazgu ili još bolje magarca (kojih u Rumunjskoj ima više sad nego što ih je u Dalmaciji bilo ikada), pretrpana bijelom tehnikom te rezervnim dijelovima za sve Dacije od '56. do '98. bez obzira na snagu motora... Visoki predstavnik gleda u čudu, a s "diližanse" dolazi glas: "Ekele, buraz, nema ništa za tebe, samo ako hoće da pravimo kabrio..."



Prolazimo kroz mjesto Cernavodă i to ne bi bilo ni po čemu posebno mjesto da u njemu nije smještena jedina rumunjska nuklearna elektrana. Snimam je izdaleka sa željom da je što prije trajno obustave, jer Rumunji, mora se priznati, majstori su improvizacije, a upravo je to riječ koja me plaši.

Odmičemo na istok, a vrijeme se polako popravlja. Kada smo došli pred sam ulaz u Constanţu, zasjalo je sunce. More nam se želi predstaviti u najboljem svjetlu. Uživamo kratko uz more  na suncu te okrećemo prema sjeveru nakon 13 dana, jer na istok trenutno više ne možemo. Nakon sat vremena vožnje dolazimo u gradić Mamaia, gdje nalazimo smještaj u malom bungalovu na samoj obali (50 leja za noć = 100kn, ima klimu i TV).

Prešli smo 104 kilometra.