Kad spavamo u šatoru, najduže spavamo i najbolje se odmorimo. Rano krenemo spavati, a i punih 12 sati ne vozimo. Bivak nam je bio podignut na vrlo skrovitom mjestu, skriven od radoznalih pogleda. To se uvijek pokazivalo kao najbolja opcija, makar to neće uvijek moći biti ovako dobro kao danas.

Na našoj livadi nismo ostavili nikakve tragove - čak smo pokupili i smeće koje nije naše. Nije nam bilo teško jer općenito ima malo smeća razbacanog u prirodi (posebno ako se uspoređuje s Rumunjskom). Gradovi naravno nisu pretjerano čisti, no niti to nije zbog smeća, već mislim da ovdje ne postoje službe koje vode brigu o čistoći grada (ako postoje, onda je to zaista skromno). Kad kažem čistoća, mislim na nama dobro poznata pranja ulica kad padne noć i ulice opuste. Upravo to nedostaje, pa je mnogo zemlje i prašine koja se diže prolaskom automobila.



Krećemo oko 7,30 sati prema sjeveroistoku. Nakon 50 km ponovo na 12 km ulazimo u Moldaviju. Carina je ovdje regulirana samo kao kontrola tranzita, i to vrlo primitivno. Na ulasku u Moldaviju dobijete papirić na koji carinik upiše broj auta i vrijeme kad ste ušli te rok od dvadesetak minuta kad se trebate prijaviti na 12 km udaljenoj carinskoj kontroli. S nama ponovo problemi - niti imamo registarske pločice, niti carinik zna koliko nam je vrijeme prolaska, pokazuje prstima - dat će nam 30 minuta, a mi - da ga dodatno zbunimo - pokazujemo znakovima da nam puše jak vjetar u prsa i da nemamo pojma za koliko ćemo proći na drugu stranu. Sav jadan, gurnuo nam je cedulju bez ikakvog ograničenja.



Put do Odese (Одеса) nije bio vožnjica. Dolazimo oko 18 sati, tržimo smještaj. Pomaže nam jedan fini gospodin, pomalo govori engleski, po zanimanju oceanolog, u mirovini. Mnogo nam je toga o sebi ispričao za desetak minuta koliko nam je trebalo do jeftinog hotela u centru Odese. Nismo mogli niti sanjati smještaj za 150 hrivena (1 hriven = otprilike 1 kuna). Do hotela Zirka dopratio nas je naš oceanolog, makar mu nije bilo usput. Fotografiranje za rastanak, još smo ga i nakitili značkom HOO-a. Ipak je on stara garda, a oni su voljeli značke i ordenje na reveru. Hvala mu.

Prešli smo 123 kilometra.