Četvrti kat hotela Zirka, soba 406, mjesto našeg odmora, izgleda više
kao "veškuhinja" nego spavaonica. Kako obično nema dovoljno vješalica i
sličnih pomagala, razvučemo svoje pričuvne konope i sve se suši na sve
strane. Slično je i s punjačima za kamere, mobitele, razne baterije. Oni
su smješteni u razini poda i mogu smetati kod eventualnog noćnog
odlaska na pi-pi.
Recepcionerka
Olja
uručila nam je ponosno doručak (dvije napolitanke, čokoladicu,voćni
jogurt i sok od ananasa).
Marka
mi je bilo žao, za dvadeset sekundi nestale su "radosti", a onda je
izgovorio: "Sad prvo idemo na kavu, a onda odmah nekaj pojesti".
Odesa
(Одеса) je grad od milijun stanovnika, uži centar grada je uređen, dok
se u predgrađu može susresti kravica na paši. Mi smo se usredotočili na
uži centar i dio prema moru.
Puškinov spomenik, Potemkinove stube
koje vode - kamo drugamo nego - do trga carice
Katarine Velike (Екатерина Великая;
koja je na koncu proširila Rusiju sve do Crnog mora i u 18. stoljeću
utemeljila grad Odesu). Njezin ljubavnik general
Grigorij Potemkin (Григорий
Александрович Потёмкин) nije imao sreću vidjeti 192 stube izgrađene
njemu u čast, jer je poginuo u borbi protiv Turaka, ispunjavajući san
carice Katarine o Velikoj Rusiji. Mene osobno Potemkinove stube više
podsjećaju na
Pervanov spot
Servus, dragi Zageb moj, kad stube
ispred Mimare ustvari predstavljaju one Potemkinove i kad dječja kolica
lete preko njih kao u poznatom ruskom revolucionarnom filmu.
Mi
bicikle nismo gurnuli niz stube (iako bismo prikolicu rado).
Navratili
smo do dućana, kupili neke sitnice i naravno neki fini kolač koji se
ovdje sprema povodom pravoslavnog Uskrsa koji je u nedjelju. Sinoć su
mnoge žene imale goruće svijeće u rukama, valjda je i to dio obreda,
pokušala nam je Olja objasniti, ali nismo shvatili.
Napuštamo
Odesu i nakon 16 km smo izvan grada. Pozdravili smo se s morem jer cesta
vodi u unutrašnjost. Danas je od jutra lijep dan. Sunce, gotovo da nema
vjetra, ali nije jako toplo, temperatura ne prelazi 14°C (jučer recimo
do podne temperatura nije prešla 8°C, tek popodne je bila sramežljivih
12°C).
Stali smo usput na neku klopu (prvo boršč juha s puno
zelenjave i malo mesa, a onda šašljike - slično našim ražnjićima).
Napravili smo početničku grešku, nismo pitali koliko što košta, pa su
nas ODRALI.
Stajemo oko 18 sati, 20 km pred Mikolajiv (Миколаїв),
kampiramo. Ponavljamo priču - skrovito mjestašce daleko od znatiželjnih
pogleda.
Prešli smo
117 kilometara.