Potpuno nova smjena u našem motelu ujutro. Umjesto Vojčeka, neki bezvezan tip. To je dobro, lakše ćemo otići nego da ovdje simpatični drug Vova.

Nakon ukusnog omleta krećemo na istok. Cesta je mokra, ali kiše nema, kao ni vjetra. Dan je idealan za vožnju. Kako smo krenuli nešto ranije, postoji realna mogućnost da napravimo i koji kilometar više. No, negdje oko 75. kilometra počinje lagana kišica. Prisjećam se Kristjanove prognoze za danas: moguće kratkotrajne oborine...

Današnja kiša je ona po kakvoj se još uvijek da voziti, pada par minuta jače, onda nešto slabije, onda prestane taman na toliko da se stigne osušiti vjetrovka, pa sve ponovo. Ipak potpuno prestaje negdje oko 100. kilometra.



Od Hersona (Херсон) do Melitopolja (Мелітополь) je 230 km i na toj dionici nema niti jednog mjesta uz samu cestu, nema niti jednog restorana, ponekad se naiđe na kakvu benzinsku postaju. To naravno nisu postaje opremljene poput naših, tu se može kupiti nešto robe široke potrošnje, ali sve je vrlo skromno.

Navikavamo se na takve situacije i zasad se uspješno unaprijed opskrbljujemo.



Do Melitopolja danas ne možemo jer je predaleko, što znači da kampiramo. To svakako neće biti jednostavno, jer je oko glavne ceste velika čistina. U 17,30 stajemo kod jedne farme koja je u prvi tren izgledala napušteno. No, nije tako, susrećemo dječaka kojem objašnjavamo kako želimo smjestiti svoju "palatku" unutar farme (kasnije smo čuli i neke kravice, no ne mogu vjerovati da unutar tog prostora postoji organizirani uzgoj bilo čega).

Dobili smo i nekakav potvrdan odgovor, ušli unutar farme i naišli na raskvašenu crnu masnu zemlju koja nam se zalijepila za kotače, tako da se nisu mogli okretati. Većinu vremena prije večere proveli smo u čišćenju bicikla, naravno s vodom iz nekakvih mlaka jer tekuće vode naravno nema.



Prešli smo 141 kilometar.