Ispostavilo se na kraju da je naš Armenac superinteresantan lik. Nakon što je vidio naše bicikle, predložio nam je da mi pogledamo njegovo prijevozno sredstvo.

Iza kuće (motela) nalazi se garaža, a ispred nje parkirano je terensko vozilo UAZ, odnosno preuređeno terensko vozilo za najekstremnije vožnje u prirodi. UAZ ili Uralski automobilski zavod, proizvodi razna vozila uglavnom na istom podvozju. Sve su to prilično gruba vozila, ali ovdje jako cijenjena.

U Rostovu na Donu ima mnogo Armenaca, a obitelj našega gazde ovdje je već 270 godina. Vrlo su otvoreni i simpatični. Dok sam jučer kupovao telefonsku karticu, grupa Armenaca različite dobi prišla je Marku i zabavljala se s njim dvadesetak minuta, a na kraju nam jorgovanima nakitila bicikle, u znak ljubavi i podrške.

Nakon doručka napravili smo mali servis na biciklima, oprali lance i podmazali ih. Kaže se: "Tko maže, taj vozi!"



Cesta M4 koja vodi prema sjeveru jedna je od najprometnijih u Rusiji, vrlo je široka i podsjeća na klasičnu autocestu, no ipak ima nekih sitnica koje su za klasičnu autocestu neprihvatljive - prije svega označeni pješački prijelazi, mogućnost polukružnog okretanja, a na koncu niti biciklima ovdje nije mjesto.

Mi ovom cestom svakako ne idemo zato jer uživamo u vožnji zaustavnim kolničkim trakom, već zato što je to jedina moguća opcija.

Vjetar, vjetar, vjetar, po ravnici vozimo brzinom od 10-12 km/h (umjesto 20 ili čak i malo više), ne dopušta nam da uhvatimo ritam. Mi ćemo naravno ispuniti naš dnevni plan, ali ćemo provoditi mnogo više vremena na biciklima i trošiti mnogo više snage.

Nismo uspjeli skrenuti na istok s glavne ceste M4, već smo šator podignuli tristotinjak metara istočno u jednoj maloj šumici, koja nam se učinila sigurnom.

Prešli smo 106 kilometara.