Dan 32. - Belaja Kalitva, Rusija
Spavanje u ornitološkom rezervatu pravi je doživljaj. U našem šumarku
bilo je možda jedino mrava više nego ptica koje su se sasvim različito
glasale: cvrkutom, pijevom, kreštanjem, lupkanjem po stablima. Smirile
su se samo u najdubljoj noći, a onda pred jutro - pravi urnebes.
Do
skretanja s glavne ceste M4 prema istoku na M2, tih 17 kilometara išlo
nam je još kako-tako, jer je vjetar bio bočni istočnjak, ali kada smo
skrenuli ponovo na istok...
Vjetar, vjetar, vjetar, ne popušta
cijeli dan. Sva pšenica koja je već dovoljno visoka da bi joj vjetar
stabljiku mogao usmjeriti u pravcu u kojem puše kazuje da taj vjetar
možda čak i nema veze samo s današnjim danom, nego da ovdje u ovo doba
godine stalno puše istočnjak. To bi za nas bilo vrlo, vrlo loše, jer ovo
danas nije vožnja, nego borba s "vjetrenjačom".
U idućih
nekoliko dana predstoji nam vožnja u istom smjeru, onda ćemo ponovo na
sjever i onda nekoliko tisuća kilometara na istok. Ne smijem niti
pomisliti koja bi to muka bila da vjetar bude stalno tako nemilosrdan.
Večeras
ponovo kampiramo. Dnevnik je skraćen. Don Quijote je umoran.
Prešli
smo 103 kilometra.