Dan 34. - Karpovka, Rusija
Lucija, drago moje dijete,
SRETAN TI ROĐENDAN! To su bile misli s kojima sam sinoć legao i jutros
se probudio. Žao mi je što jutros nisam bio pored nje, ali znam da ću
joj sve to nadoknaditi kad se vidimo.
Dan je bio odličan za
vožnju. Jurili smo kroz vrlo rijetko nastanjen kraj, no na to smo sad
već navikli. Brinemo samo o vodi i kruhu. Ostalo uglavnom nabavljamo u
većim mjestima.
Doručak nam danas nije bio nešto posebno, pa smo u
dva navrata stali pojesti. Jednom u vlastitoj režiji, drugi put u maloj
zalogajnici uz cestu, par kilometara prije Kalača na Donu
(Калач-на-Дону).
Prelazimo Don. Stajemo na velikom mostu, pomalo
slikamo i snimamo. Osiguranje na mostu nije oduševljeno, tjeraju nas i
spominju kameru i rijeku u istoj rečenici, pa smo sve razumjeli. Brišemo
s mosta, pored osiguranja s druge strane. Naravno tu je obavezna
policijska kontrola (koja kod svakog mjesta ima spuštenu rampu i vodi
evidenciju o prolasku vozila, odnosno ulasku i izlasku).
Kampirat
ćemo 40 kilometara prije Volgograda, kako bismo već sutra prijepodne
mogli rješavati sve što nam se nagomilalo proteklih dana. Nemamo više
kredita na ruskom broju - Megafon, namirnice te svakako internet.
Prešli
smo 117 kilometara.