Dan pobjede! Veliki svetak, danas u petak, za mnoge Ruse. Od jutra sam dobro (pjesnički) raspoložen. Dan je svanuo (onako ako je Vlado prenio BBC-jevu prognozu) sunčan, iako smo jutros prvi put tijekom putovanja imali leda na šatoru. Noć je bila vedra i ono što se kondenziralo tijekom noći, pred jutro se smrznulo.

Šator smo ipak uspjeli djelomično osušiti krpom, a onda ga malo izložiti jutarnjim zrakama sunca.

Danas vozimo na čisti sjever. Noćili nismo u Dubovki (Дубовка), već petnaestak kilometara prije, tako da smo u Dubovki stali provjeriti što se dešava s našim ruskim telefonom. Nakon provjere potvrdile su se naše slutnje da smo već u roamingu, jer smo promijenili oblast i sada nam se kredit na telefonu topi kada nas nazove netko iz Hrvatske.



Nisam uspio kupiti novi broj, već sam obnovio stari broj sa 150 rubalja. Za danas će biti dosta, a kasnije ću pokušati kupiti novu karticu. Ipak, prije moram provjeriti kad i kako se ulazi u zonu roaminga. Kupili smo i malo voća, koje je vrlo skupo, posebno jabuke (kao i u Rumunjskoj, Moldaviji i Ukrajini, stoje minimalno 15 kuna po kilogramu). Meni je voće jako važno u prehrani i kupujemo kruške i jabuke.

Cesta prolazi svega nekoliko stotina metara od Volge, ali se rijeka vidi samo na nekim mjestima, kad cesta vodi preko brežuljaka, kojih je mnogo, što znači da niti nama nije danas lagano. Nisu to veliki usponi, ali znaju biti dugački po par kilometara.

Na jednom mjestu Volga nam se pokazala u punom sjaju. Nismo odoljeli i spustili smo se pješčanom cestom oko 1 km do same rijeke, gdje smo podigli bivak i odlučili provesti noć.

Ja sam ipak ostao razočaran, jer se nisam uspio okupati. Za sve je kriv visok i gust šaš, zbog kojeg se bez čamca ne može ući u rijeku.

Prešli smo 96 kilometara.