Ovdje je vrijeme zaista promjenjivo i to sam napisao prilično blago, jer sam mogao recimo napisati da vrijeme luduje i možda bih bio precizniji i jasniji. Naravno, i za očekivati je nestabilno vrijeme u svibnju, ali noćas je kiša padala barem pet puta.

Šator je ipak ujutro bio suh i krenuli smo, kao i inače, oko 8 sati. Cesta danas nije loša. Vozimo odlično s pola snage, nema vjetra i kilometri samo lete. To je dobra vijest nakon jučerašnjeg dana.

Vrlo često razmišljam o roku valjanosti naših "poslovnih" viza u Rusiji. Ušli smo u Rusiju 2. svibnja, a izaći moramo do 14. srpnja (vize nam teku od 15. travnja). Računamo koliko nam se mongolska viza preklapa s ruskom i hoće li sve biti kako smo planirali. Znali smo naravno da do Rusije ne možemo stići do 15. travnja, ali kako je bilo vrlo teško doći do ruske poslovne vize(turističke vize su maksimalno na 30 dana, a to nama svakako nije dovoljno) zatražili smo je još lani u prosincu. No birokracija u Moskvi zahtjeve za odobravanje viza uzima na razmatranje tek 45 dana prije navedenog željenog datuma ulaska u Rusiju. Onda im treba još tri tjedna, pa dok takozvano priglašenje stigne u Zagreb, pa mi onda predamo zahtjeve za vize u konzulat... bojali smo se da sve neće biti gotovo do 4. travnja, dana našeg polaska. Bez pomoći agencije SUN-SAT to ne bismo uspjeli srediti. U više navrata mijenjali smo termine, opravdano se bojeći kašnjenja viza, i nakon maksimalnog pomicanja datuma, ulaska u minus od deset dana, uspjeli smo dobiti vize u srijedu, 2. travnja, a krenuli smo u petak, 4. travnja.

Znači, za proći kroz Rusiju imamo 72 dana (iako smo dobili vize od 90 dana). Nadamo se da će to biti dovoljno. MORA biti dovoljno.

Vize su veliki problem putnicima poput nas. Uglavnom se unaprijed moraju staviti svi datumi na zahtjevima, a to se ne može (ili bolje rečeno, to je vrlo teško) na ovako dugačkom putu  biciklom. Mnogo je mogućnosti da se unaprijed određeni termini mijenjaju, zbog recimo vremenskih prilika ili nekih drugih problema, kao što je recimo u našem slučaju bilo neposjedovanje moldavske vize, pa povratak u Bukurešt i slično. Najfleksibilniju vizu dobili smo od NR Kine (kojima smo predali dokument potpore HOO-a i samog predsjednika Zlatka Mateše našem projektu "Biciklom na OI u Peking", kome se i ovom prilikom zahvaljujem na velikoj pomoći).

Na kineskoj vizi piše da vrijedi 60 dana i da se treba početi koristiti do 25. kolovoza. To je viza kakve mi trebamo, ona koja "ne steže oko vrata"!



Pred sam ulazak u Saratov (Саратов) dočekuju nas dvojca mladića. Signaliziraju da stanemo i objašnjavaju da su čuli za nas dvojcu od svojih prijatelja, s kojima smo se malo družili prije dva dana u Kamjišinu (Камышин; dvojca motorista koji su nas pozvali u goste kad dođemo blizu Samare). Bili su u Astrahanju (Астрахань), kažu mjestu gdje je najbolji ribolov u Rusiji. Poklanjaju nam veliku suhu štuku, kažu da nema boljeg uvečer uz pivu.

Nakon još jednog poziva u goste u Toljati (Тольятти - grad 100 km od Samare, nazvan po talijanskom komunističkom vođi Palmiru Togliattiju), odlučujemo promijeniti rutu. Nastavljamo lijevom obalom Volge, iako je put prema Samari duži 60 km, ne smijemo odbiti toliko poziva.

Samo nekoliko trenutaka kasnije kilometarsat je okrenuo 4.000 km, slavimo večeras s limenkama pive Baltike od 1 litre.

Prešli smo 127 kilometara.