Dani brzo prolaze. Svaki dan novi ljudi, ceste, priroda. Po prvi puta spavali smo u crnogoričnoj šumi. Komarcima ni trga ni glasa. O jučerašnjem danu i vožnji kroz nezaboravnu prirodu već sam pisao, a to je bio uvod u ulazak u Nacionalni park Hvaljinsk (Хвалынск). Kroz park je i cesta bolja, dok za čistoću ne mogu napisati ništa posebno, jer je cijeli ovaj dio Rusije uredan i čist. Vrlo rijetko se vidi neko smeće odbačeno uz cestu, a primijetili smo da postoji i organizirano prikupljanje uz samu cestu.

Nismo svjesni koliko smo već zakoračili u Rusiju. Uskoro će biti dva tjedna, a prošli smo kilometara kao od Zagreba do Berlina. Na našoj karti to se jedva primjećuje. Mnogo ruskih dana je još pred nama.

Nakon izlaska iz nacionalnog parka zaustavljamo se kod jednog "magazina", trebamo neke "produkte". Prvo smo primijetili svježi kruh, prvi koji smo uspjeli kupiti u Rusiji. Kako smo samo uživali dok smo ga jeli! Kupili smo i komadić "špeka" (sliči onom našem hamburgeru) i prava je poslastica nakon svih onih konzervi ribe i govedine koje ovdje možemo kupiti. S obzirom na naš apetit, špek je brzo nestao, kao i dva mala kruhića.

Krećemo oporavljeni dalje prema sjeveroistoku. Plan nam je doći do Sizranja (Сызрань).

Vrlo jak sjeverni vjetar koji puše od ranoga jutra ne smeta nam koliko smo očekivali, jer nas cijeli dan štiti šuma kroz koju prolazimo. Iznad nas izmjenjuju se oblaci različitih boja. Prekrasni bijeli, koji kao veliki komadi vate uljepšavaju plavo nebo, pa već za nekoliko minuta tmurni crni i sivi iz kojih svaki tren može pljusnuti. U jednom trenutku smo se već pripremili na pljusak, ali je prošao pored nas. Nastavili smo, ali nakon petnaestak minuta vjetar je ponovo navukao crnilo nad nas. U samo nekoliko minuta nastao je pravi lom. Uspjeli smo nekako navući jakne i hlače za takve prilike.



Led i kiša nošeni jakim sjevernim vjetrom padali su gotovo vodoravno i lupali nam o leđa. Nismo se imali gdje sakriti na velikoj čistini. Jednostavno smo sišli s bicikala na zaustavnom traku i okrenuli leđa nevremenu, kako nas ne bi šibalo po licu.

Prvi udar trajao je desetak minuta, a onda se smirio. Bili smo mokri, no ne potpuno, oprema za kišu uglavnom nas je zaštitila. Sjeli smo na bicikle i pokušali pobjeći ispod crnila. Nismo uspjeli. Uhvatio nas je i drugi udar, ne žestok kao prvi, ali duži.

U stanju kakvom smo se nalazili moguće su samo dvije mogućnosti. Prva je nastaviti i imati sreće slučajno naletjeti na "gostilnicu", što je vrlo mala vjerojatnost i u zemljama gdje su udaljenosti između naseljenih mjesta, motela i sličnih objekata mnogo manje. Ovdje bi to bilo pravo čudo.

Druga je mogućnost nastavak vožnje do smirivanja situacije, kako bismo što duže zadržali temperaturu tijela što višom, jer ako sad stanemo i krenemo slagati bivak, to će biti vrlo loše. Tijekom postavljanja šatora i on će se smočiti. Smočit će se i mnogo drugih stvari koje moramo izvaditi tijekom takvog manevra. Svega smo toga svjesni i vozimo dalje bez stajanja. U narednih četrdesetak minuta kiša je posve stala. Jednako brzo kako su crni oblaci došli, tako su i otišli. Pojavilo se sunce.



Vozimo do prikladnog mjesta i odmah se zaustavljamo. Vrlo nam je hladno. Promrzli smo, posebno ruke. Temperatura je 4ºC. Skidamo sa sebe mokre stvari i oblačimo suhu odjeću. Pripremamo topli čaj,  donosimo odluke važne za nastavak dana.

Do Sizranja je dvadesetak kilometara, a sad je 15 sati. Ako krenemo dalje i stignemo do Sizranja, izvukli smo se. Ali ako slučajno uletimo u još jednu kišu, GOTOVI SMO.

Odluka pada - ostajemo. To je najmanje rizično. Dižemo bivak, sušimo odjeću koliko je moguće, spremamo toplu večeru, sklanjamo se u sigurnost šatora. Sutra ćemo vidjeti što nas očekuje.

Prešli smo 75 kilometara.

GPS koordinate:
52,54º 15' N
48,17º 88' E
elev 244 m