San je kratko trajao, a kako i ne bi kad smo legli iza 3 sata. Eto kako se odmaramo kad nam se pruži prilika.



U devet smo svi bili na nogama. Momci su za danas pripremili odlazak u dva Nacionalna parka u neposrednoj blizini. Prvi je Žiguljovska gora (Жигулёвские горы) i odmah je iznad istoimenog mjesta. Ustvari, to je najviše brdo u ovoj oblasti, poznato stanište jedne vrlo rijetke vrste orlova (Oleg kaže da ih je ostalo samo stotinjak), te odličan vidikovac na dio Volge koja protječe ovim krajem.

Nacionalni parkovi ovdje nisu ništa posebno uređivani, tako da se jednim dijelom vozimo po makadamu, ali to nije problem za Olegov terenac. Sam uspon na vrh do vidikovca moguć je samo pješice planinarskom stazom.



Pogled na rijeku koja vijuga je prekrasan.



Nakon silaska uputili smo se nizvodno prema drugom, Nacionalnom parku Samarska luka (Национальный парк Самарская Лука). Taj je park ustvari kanjon, a krajnje odredište prilikom obilaska je kapela svetog Nikolaja na mjestu gdje iz kamena izvire "sveta voda". Nakon što se voda kuša, na red dolazi zalijevanje u odvojenim kabinama predviđenim za taj dio obreda.

Oko 17 sati vratili smo se u Olegovu kuću na ručak, a potom smo ponovo ukrcali bicikle u automobile i krenuli za Toljati (Тольятти), grad do kojega smo stigli jučer, a koji je ime dobio po talijanskom komunistu Palmiru Togliattiju. Usput smo stali kod vulkanizera koji nam je zakrpao gumu od prikolice koju smo jučer prilično rasjekli, te u jednom većem šoping centru gdje smo na Olegovu putovnicu kupili novu SIM karticu kako bismo izbjegli roaming (u Rusiji startni paket sa SIM karticom ne može kupiti stranac, čak niti Rus ako nema putovnicu; pokušao sam objasniti da je putovnica dokument koji se koristi u druge svrhe, a ne za telefoniranje, ali nisam bio shvaćen). Roaming je u Rusiji normalna stvar kad se prijeđe iz jedne oblasti u drugu.



Prilikom povratka bilo mi je posebno zanimljivo kad smo se zaustavili kod velike brane, koja je ujedno i most preko Volge. Radi se o Hidroelektrani Lenjin. Kao pravi domaćin, Oleg me poveo malim prolazom do same brane, ispod koje se Volga pjeni kao more.



Oleg stanuje u zgradi od 17 katova, ima trosobni stan i noćas neće biti s nama, jer se vraća u kuću na Volgi. Ostajemo sami, imamo internet, nešto hrane koju nam je ostavio. Više ga sutra nećemo vidjeti, nego ćemo ključ stana ostaviti njegovom prijatelju Saši.



Danas je bio prvi dan na našem putu koji nismo vozili a da razlog nije neka viša sila, već jednostavno slobodan dan. Bilo bi šteta propustiti vidjeti sve ono što smo danas imali priliku vidjeti. Zato hvala Olegu, Ivanu i Saši za sve, do nekog njihovog posjeta Hrvatskoj, kad ćemo se i mi njima možda moći nekako odužiti.



GPS koordinate:
53,32º 63' N
49,20º 60' E
elev 34 m