Ponovo je internet zeznuo stvar: sinoć sam do 2 sata iza ponoći slao slike i dnevnike, a danas je trebalo ustati ranije kako bismo složili bicikle za nastavak puta, jer Olegov prijatelj Saša dolazi po ključ od stana u 8,15 sati, a onda žuri na posao. Nisam se odmorio i to će mi danas nedostajati.

Toljati (Тольятти) je grad po broju stanovnika nešto manji od Zagreba, ali je po površini čini mi se veći i to zato jer se između njegova tri dijela nalaze veliki parkovi, poput malih šuma. Prilično originalno, ali mi smo do glavnog magistralnog puta M5 trebali proći 25 km.



Toljati je inače najpoznatiji po automobilskoj industriji, jer se ovdje nalazi najveća tvornica nama dobro poznatih Lada u Rusiji. (Lade se rade na još par lokacija, ali ovdje je glavni pogon).

Nakon što smo izašli iz grada krenuli smo na istok našom M5 prema Samari (Самара). Cesta je široka i u vrlo dobrom stanju, pa nam je vožnja pravi užitak. Temperature zraka ovdje (barem ovih dana) vrlo su nestabilne. Prije nekoliko dana ujutro smo skidali led sa šatora, a danas je 29ºC.

Prolazimo sjeverno od Samare. Dogovorili smo se da ne ulazimo u grad, jer je do njega 30 km (plus 30 km povratak), a u gradu nemamo nikoga tko bi nam pomogao da u malo vremena  prođemo najinteresantnija mjesta. Naravno da jedan dan nije u pitanju, ali u slučaju da ima smisla.

Ovako nastavljamo na sjeveroistok prema Ufi (Уфа), do koje imamo nešto manje od 500 km. To će nam biti pravi test i škola za ono što nas čeka na Uralu i iza njega, kad mjesta uz cestu budu vrlo rijetka (od Samare do Ufe uz cestu su dva ili najviše tri mjesta), a samim time i opskrba hranom i posebno vodom. Dosad smo od Ukrajine imali uvijek hrane za maksimalno tri dana i nikada više od 10 litara vode. Sada ćemo morati paziti na hranu, a posebno na to da imamo dovoljno vode. Pitanje je kakva je opskrba duž M5 i je li uopće moguće doći do bilo kakve vode, kako bi je sami pročistili pomoću Katadyn filtera.



Našli smo skrovito mjesto za postavljanje šatora, no ipak imamo društvo. Večeras nam neće biti dosadno: s nama je uz večeru najveći, najkrvoločniji i najagresivniji roj komaraca zapadno od Urala. Možda bi se u normalnim uvjetima nekako i uspjeli obraniti, ali to su ruski komarci, dobro informirani (sve sami kagebeovci), koji znaju sve o samitu NATO-a u Bukureštu te pozivnici Hrvatskoj. Da priča bude gora, Hrvati dođu u Rusiju i motaju se po njihovom šumarku.

Hrvati se nakratko moraju povući s prve crte (u šator), jer je unutra slobodni teritorij, a imaju i dvije limenke piva Baltika 7, modeli od 1 litre.

Prešli smo 126 kilometara.

GPS koordinate:
53,38º 46' N
50,43º 89' E
elev 92 m