Utakmica je završila oko 4 sata, a ja nisam zaspao prije 5 sati. Oni koji su je pratili znaju i zašto! Kasnije su stizale poruke sa svih strana, no jednu sam zapamtio, bila je onako očinska, stigla je od Vlade iz Travnika: "A sada, na spavanje!"

Priznajem, to bi mi bilo najpametnije, ali nisam odmah mogao zaspati. Kako bi tek bilo da smo izgubili?



Do Ufe (Уфа) je otprilike još 120 km i današnji plan nije ući u grad, već mu se prišuljati, a onda sutra ujutro što prije pokušati stići do centra. Iskustva s ruskim gradovima kažu da se jedino u centru mogu obaviti neki poslovi vezani za transfer ili promjenu valute, a kako su površinom veliki bez obzira na broj stanovnika, doći do centra grada zna biti nezgodno.



Imamo sreće sa vremenom - sunčano je i jako toplo, 29ºC je već treći dan zaredom. Cesta je savršena za jurnjavu, manje za razgledavanje okolice. Marko ima manjih zdravstvenih problema (muči ga želudac), no zasad to ne utječe na vožnju. Interesantno je vidjeti Marka na laganoj dijeti (preskočio je večeru), rijetki imaju šanse to doživjeti.



Zaustavili smo se dvadesetak kilometara prije Ufe, kod jedne gostilnice koja se reklamira da ima i kamp. To je pravo čudo. Pronašli smo gospođu koja nam nudi smještaj, pitamo za kamp, a ona nas iznenađuje: "Možete kampirati gdje god poželite besplatno, a ako hoćete tuš, to plaćate posebno".

Ovo drugo nas nije iznenadilo, jer se tuš i u većini motela plaća posebno. U sobama obično nema kupaone, pa naravno niti tuša. Cijena sobe, s obično dva ili tri kreveta iznosi oko 1.000 rubalja, a tuširanje 100 po osobi. Da biste dobili iznos u kunama, podijelite s pet.

Postavili smo šator već oko 17 sati, Marko je odmah poslije tuširanja legao, a ja sam otišao do restorana pripremiti slike i dnevnike za slanje u Zagreb, ako sutra bude sreće s internetom.

Legao sam oko 22,30 sati, vani je još bio dan. Koliko će dan trajati za mjesec dana, kad bude prvi dan ljeta?

Prešli smo 96 kilometara.

GPS koordinate:
54,38º 44' N
55,35º 52' E
elev 154 m