Noć
u borovoj šumi bila bi nezaboravna, jer spavati u takvoj tišini
pravi je užitak, da pred samo jutro nije ponovo počela kiša koja nam je
kucala po šatoru sve do ustajanja, a tad je prestala.
Problem će biti
samo šator, koji je sad mokar. Ako ga takvog spremimo, uvečer ponovo
problemi. Šanse da će se ovdje, usred vlažne borove šume, osušiti - ne
postoje. Spremamo šator, doručkujemo i krećemo prema Kurganu (Курган),
do kojega nam je ostalo stotinjak kilometara.
Izlaskom na glavnu
cestu dogodilo se ono što priželjkujemo već skoro tjedan dana - pojavilo
se sunce. Nebo je ponovo plavo, samo su po njemu razbacani veliki
bijeli oblaci.
Idealan je dan
za vožnju, cesta je ravna kao na Jarunu, promet je na M51 puno manji
nego na M5 do Čeljabinska (Челябинск), a grije nas ugodnih 24ºC. Uživamo
u vožnji, ne vjerujući da se ovako vozikamo Sibirom. Zaustavili smo se
na jednoj stajanki kako bismo pojeli juhu, te smo usput podigli šator
kako bi ga sunce i lagani povjetarac osušili.
Nastavljamo vožnju
dijelom ceste uz koji se nalazi na stotine malih jezera, barica i
močvarica. Ne smijem ni zamisliti kako je ovdje uvečer, kad komarci
krenu na posao.
Stižemo u Kurgan
iza 18 sati, odmorni. Ovo je bio pravi dan, nadam se da će ih biti još.
Prešli
smo
117 kilometara.
55,21º 17' N
63,41º 81' E
elev
172 m