Je li noćas padala kiša? Nemam pojma! Jedino sam uvjeren da nije bilo
sunca, a ipak mi je bilo poprilično vruće.
Marko me tješio (možda je i sebe na taj način uvjeravao)
govoreći: "To ti je zato jer si se navikao spavati u šatoru, pa ti je
sad u zatvorenom toplo!" Dobro, neka bude tako, ali ima tu još razloga.
Od
kreveta smo se odlijepili oko 10 sati. Kava, čaj i spremanje za kasni
polazak. Pozdravili smo se s
domaćinima, želeći im uzvratiti jednom
na isti način u Hrvatskoj, možda na medenom mjesecu.
Noge su olovne, šator mokar još od one prijašnje
noći, mnogo je prljave odjeće, dugo nismo odmarali malo dulje. Zadnji
put
u Toljatiju (Тольятти), prije više od 15
dana (1.500 kilometara). Vozili smo oko dva sata. Izašli iz Omska
(Омск) i priključili se ponovno na M51, kojom nastavljamo prema
Novosibirsku (Новосибирск), udaljenom nešto manje od 700 kilometara.
Nakon manje od 30 kilometara
zaustavljamo se ispred jednog motela, prvo izvlačimo mokri šator i
sušimo ga, a onda se odlučujemo na poslijepodnevni odmor u motelu i
noćenje na istom mjestu. Organizirali smo i pranje odjeće. Mnogo muha
ćemo riješiti ovim udarcem. Možda se i moj želudac konačno uspije
oporaviti. Malo žalujemo što Euro ne počinje danas, već sutra, pa da
malo buljimo u nogomet. No možda se zato uspijemo ipak bolje odmoriti.
Prešli
smo
28 kilometara.