To se zove odmor! Ovo je prvi put na našem putovanju da smo dan odmora iskoristili upravo za odmor. Dosad su nam ti dani bili naporniji nego oni kad smo vozili. Sjećam se odlaska vlakom u Bukurešt, a onda šetnje Bukureštom do sitnih sati, ili vremena provedenog u nacionalnim parkovima s Olegom i Ivanom u okolici Toljatija (Тольятти). To su bili zaista lijepi dani, ali i vrlo naporni.

Probudio sam se oko 6 sati i više nisam spavao. Spremao sam punjače telefona, fotoaparata, kamera i računala, čistio i pregledavao ostalu opremu. Vrijeme provedeno u motelu maksimalno smo iskoristili za potpuni oporavak i nas i naših uređaja.



I noćas je, da ne bude iznimke, padala jaka kiša, ali je pred jutro prestala. Krećemo nakon doručka, točno u 9 sati. Nije bilo sunčano, ali smo očekivali da će se sunce pojaviti. Tako je i bilo. Dan je odjednom postao idealan za vožnju. Vjetar nam puše ravno u leđa i mnogo nam pomaže, ali ja to ne volim. Ne volim vjetar, jer mi se uvijek u glavi vrti slika da sutra može okrenuti u nekom drugom pravcu i onda je to užas. Potpisujem odmah neka stanu svi vjetrovi, barem do 8. kolovoza.

Do podneva smo prešli 60 kilometara, pa se zaustavljamo na ručak, u restoranu na M51 kod skretanja za mjesto Kalačinsk (Калачинск). Gužva u restoranu da se objasniti. Prvo, najbliži restoran je onaj gdje smo doručkovali, znači udaljen je 60 km, a drugi razlog je i da izgleda vrlo pristojno, što je ovdje rijetkost.



Nakon ručka smo prvo imali malu vježbu zamjene gume na Markovom biciklu, koja je ispustila tijekom ručka. Pogledali smo malo bolje i uočili isti slučaj kao i prije nekoliko dana na mom biciklu. Zadnja guma, prilično opterećena teretom, što samih bisaga, a svaki drugi dan i prikolicom, s vanjske strane izgleda dobro i na prvi je pogled sve OK. No kako ima jedan vrlo kruti sloj s unutrašnje strane da bi bila što otpornija, taj krući dio gume puca i tako uništava zračnicu. Zašto je to tako, ne znamo, ali tu pomoći nema. Vanjska guma je uništena i mora se zamijeniti, što i činimo, te krećemo dalje na istok.

Uz pomoć vjetra poslijepodnevna vožnja ista je kao i jutarnja, što znači da se nismo umorili više nego da smo otišli do Jaruna na kavu. Do 17 sati napravili smo još šezdesetak kilometara  te odlučili potražiti mjesto za bivak. Za večeru je Marko pripremio juhu te neki kompot od ananasa, koji je u ovim uvjetima pravi luksuz.

Sad nam samo nedostaje neki mali TV, kako bi pogledali prve tekme s Eura 2008.

Prešli smo 128 kilometara.