Ujutro smo primijetili da je ponovo padala kiša. Cesta je mokra i to je veći problem nego sama kiša. Kamioni za desetak minuta unište naš trud i vrijeme utrošeno u čišćenje opreme i nas samih. Kad je to negdje na otvorenoj cesti i nije tako strašno, ali danas smo na samom pragu velikog grada i nije nam ugodno kad u grad ulazimo prljavi.

Kad smo krenuli prema Novosibirsku (Новосибирск), kiša je ponovo počela i to prilično žestoko. Nismo doručkovali, pa stajemo prije ulaska u grad na doručak, a možda i kiša stane.



Ulazimo u grad preko velikog mosta na rijeci Ob (Обь). Velika sibirska rijeka ni u gradu ne djeluje pitomo. Sa sjeverne strane mosta još je na neki način ukroćena jer je nasip uži, a na vezu je i dosta brodova. Odmah nakon mosta s južne strane širi se i postaje zastrašujuće široka i nekako posebno moćna.

Do najužeg centra grada nema niti pet minuta biciklom. Naš cilj je Glavna pošta, jer tamo je trebao stići naš izgubljeni GPS, koji nam je iz Kurgana (Курган) poslao gospodin Ivan. Do pošte dolazimo kao da smo već stotinu puta bili u Novosibirsku. Na ulaznim vratima piše: 12. 06. NE RADIMO - DRŽAVNI BLAGDAN



Kad bolje razmislim, prije par dana spomenuo sam Marku taj podatak jer sam čitao naš ruski rječnik, ali tko bi se svega sjetio. U sekundi se naš plan mijenja. Trebali smo još danas izaći iz grada, a sad ostajemo cijeli dan u Novosibirsku.

Nakon samo nekoliko minuta već smo bili (a gdje drugo) na Lenjinovom trgu, odnosno ulici koja također nosi njegovo ime, a centralno je mjesto današnje proslave velikog ruskog praznika - Dana državnosti (najveći praznik uz Dan pobjede). Svečani mimohod upravo počinje.



Da smo godinu dana planirali kako pogoditi sve velike praznike upravo u velikim gradovima, sigurno ne bismo uspjeli. Kombinacija je impresivna: Prvi maj - u metalurškom Mariupolju (bivšem Ždanovu) u Ukrajini; Dan pobjede, 9. maj - u Volgogradu (bivšem Staljingradu), a ruski Dan državnosti u Novosibirsku.

Kiša ne ometa nekoliko stotina ljudi u povorci da se vesele. Izmjenjuje se limena glazba (svakih stotinu metara novi orkestar), veterani svih ruskih ratova, mažoretkinje, kostimirani klinci i plesačice u narodnim nošnjama, pa čak i plesačice koje posebno privlače (ne samo našu) pažnju jer su prilično oskudno odjevene, a vani je ipak samo 12ºC.



Povukli smo se s kiše u talijanski restoran čim smo čuli da ima bežični internet. Tamo smo više radi pristojnosti naručili pizzu i nakon dugo vremena espresso kavu. Internet smo skupo platili, ali je bilo ugodno. Saznali smo i za par hotela, obišli ih nekoliko i odlučili se za najpovoljniji, koji je bio spreman preuzeti i brigu za naše bicikle. Večeras vatreni igraju protiv Njemačke, to ćemo svakako pogledati, a sutra ćemo vidjeti kako dalje.



P.S. Kroz neku zezanciju obećao sam da se neću brijati do Novosibirska i održao sam obećanje. Novosibirsk je tu, ali nema brice jer je blagdan. Obrijao sam se sam, a sutra ću potražiti frizera. Osjećam se puno bolje. Po pedali!

Prešli smo 45 kilometara.