Dan 80. - Novaja Soljanka, Sibir, Rusija

22. lipanj 2008 16:42

Asia i Fred, Švicarci, ujutro su se ubrzano spremali. Roland je još bio u šatoru i nije bio spreman za polazak. Asia i Fred su nam prišli, pozdravili se, sjeli u Toyotu i otišli. Marko i ja nismo razumjeli situaciju, ali Rolanda nisu povezli. Ostao je s nama i odmah ispričao kako su mu Švicarci jutros rekli da više ne može s njima.

Roland je stariji čovjek (58 godina), kad je krenuo sa Švicarcima ostavio je drugog Nijemca, Klausa, a to se ne radi. Ovo je Sibir i ovdje nema zezanja. Sad je sam. Doduše mi smo tu, ali mi smo ekipa u kojoj se zna sve, postoji red kojeg se pridržavamo već 80 dana. Rolandu smo dali broj telefona, ako bi mu zatrebala kakva pomoć ili ako se nađe u nekoj nevolji, ali mi imamo svoj tempo, svoj plan i mijenjamo ga samo u slučaju nezgoda ili nekih izvanrednih situacija.


Sve se troši

Ako može pratiti naš tempo, može voziti s nama, ako je brži, može otići (kao Mađari), no on nije dio naše ekipe i to je to. Možda zvuči grubo, ali on je zdrav čovjek, nije životno ugrožen, odlučio se na ovakvo putovanje i sad mora odlučiti što će (na koncu, može na vlak ili autobus ako mu je dosta bicikliranja). Da kojim slučajem ima kvar na biciklu ili da je bolestan, mi bismo riskirali sve kako bismo mu pomogli, ali ovako on mora razmisliti o svemu.

Ne bojim se uopće za Rolanda, čovjek koji je stigao dovde (ako se vozio i u automobilu neko vrijeme, nije važno) zna voditi brigu o sebi. Što se tiče samačke vožnje, znam da su biciklisti samci uvijek najbrži, rade najviše kilometara (znam iz osobnog iskustva, mnogo sam kilometara napravio sam).


Aerodrom nasred ničega

Krenuli smo zajedno, ali smo se ubrzo odvojili od Rolanda. Koji je njegov tempo, vozi li on sporije, ali možda duže - sve to ne znamo. Možda ćemo se još družiti, a možda smo se danas vidjeli zadnji put. Njegov put do Bajkala (Байкал) je kao naš, a onda mi idemo ka Mongoliji na jug, a on još na istok prema Čiti (Чита). Nema mongolsku vizu, ne znam za kinesku, a želio bi u Peking. Mislim da bi mogao imati problema, nije organizirao putovanje kao što bi se očekivalo od jednog Nijemca.

Zaista čudno, da je neki klinac u pitanju, rekao bih - mlad je i neiskusan, ovako...


Zasad jedini medvjedi koje smo sreli, srećom

Vozili smo do 18 sati i onda potražili mjesto za bivak.

Prešli smo 116 kilometara.

komentari

Mič Bukanon

8. srpanj 2008 10:23

Apsolutno podržavam vaš stav prema Rolandu. Sretno dalje i znajte da nas ima mnogo koji željno isčekujemo nove postove - posebno slike.

Biciklistički klub Pedalinac, Zagreb, Republika Hrvatska.