Soljanka je ruska juha koja izgleda kao da ste htjeli napraviti juhu od svega što vam je ostalo u hladnjaku. Marku i meni bio je sastav te juhe čudan već kad smo je prvi puta kušali. Osim sitno izrezanih salama ili kobasica, obavezno je u njoj maslina i kriška limuna. Na prvi pogled prava mediteranska juha. Nije mi jasna veza tih mediteranskih plodova i Rusije.

Ovo pišem jer smo noćas spavali pored mjesta koje se zove Novaja Soljanka (Новая Солянка), a nama je ime te juhe nepresušan izvor zezancije o bijednoj ruskoj gastronomiji. Rusi jedu lošu hranu, porcije su više nego skromne i kad vidim malo debljeg Rusa upitam se kako se uspio udebljati. Jedino što je u Rusiji stvarno dobro je sladoled. Ne bi čovjek povjerovao, ali ima na stotine vrsta sladoleda i cijena im je vrlo niska u usporedbi s našim sladoledom (od 7 do 30 rublji - od jedne i pol do šest kuna).



Novaja Soljanka ostala je iza naših leđa, krećemo na sjeveroistok prema gradu Kansku (Канск). Vozimo se po velikoj vrućini. Sunce izlazi rano i već je oko osam sati vrlo visoko, a iza deset sati toliko jako da je na suncu preko 35ºC.

Kansk, u koji stižemo nešto iz podneva, nije se učinio velikim, ali kad smo se provozali vidjeli smo da je mnogo veći grad nego što smo očekivali. Ipak, ljudi nema mnogo, uglavnom dosta je vojske. Zadržali smo se dodatno radi kupovine i krenuli na istok.



Nakon izlaska iz Kanska (u koji smo se spustili), ponovo se penjemo. Cesta je sve lošija. U narednih tristotinjak kilometara očekujemo najlošiju cestu na našem putovanju. Bit će i makadama. Nije niti to nešto strašno, ali brinemo zbog prikolice.

Nailazimo na prve izrazito loše dijelove ceste, već nakon dvadeset kilometara. Problem će biti i prašina koju dižu veliki kamioni. Možda i najveći.



Prešli smo 119 kilometara.