Dan 83. - Alzamaj, Sibir, Rusija

25. lipanj 2008 17:29

Nemam problema s nesanicom, ali na ove dugačke dane nisam se još privikao. Teško je ući u šator samo zato što su 23 sata i pokušati zaspati, a vani je još dan. Uz jezero je tad bilo još i kupača. U ponoć sam se još jednom odlučio na izlazak, samo radi fotografije naših šatora uz rijeku, ali samo uz dnevnu svjetlost. Noć je bila topla i sparna.


Točno u ponoć

Probudilo me sunce i visoka temperatura u šatoru. Danas će biti pravi ljetni dan. Roland je ponovo s nama. Na neki način mi je drago, ali valjda je shvatio da nemamo ništa protiv njega osobno, dok vozi poput nas, dok prati naš ritam.


Katadyn opet radi

Cesta je ponovo teška. Onaj ružni makadam, brda, prašina koju dižu kamioni i auti. Pa onda mušice, komarci i obadi. Već sam neko vrijeme razmišljao kad će nam se i oni pridružiti, ipak vodimo kroz prirodu. Kroz šumu je više komaraca i mušica, a na čistinama obadi. Mene muči i alergija na trave i korov. Kasni skoro dva mjeseca, ali nije me zaboravila. Zadnja tri dana pijem tablete, ova prašina mi nije trebala.



Znali smo da će doći dani kad će nam brzina biti manja od prosjeka i to se sad događa. Vrlo je teško imati bilo kakav ritam. Ponekad na cesti ima mnogo finog pijeska, u koji guma upadne i par centimetara i tad bicikl gotovo stane. Trošimo dosta energije, a kako je jako vruće (još od 10 sati je više od 30ºC), znojimo se više nego inače. Pijemo mnogo vode i vodimo računa da uvijek imamo nekoliko litara vode više nego što bi nam trebalo.

Roland me iznenađuje dobrom vožnjom, uglavnom je blizu mene (danas ja vučem prikolicu) te možda malo zaostane na usponima, ali ipak mu je 58 godina.

Nakon ručka nastavili smo prema mjestu Alzamaj (Алзамай), gdje smo planirali stati radi polufinalne utakmice, ali kad smo navratili u gostilnicu, shvatili smo da TV ne radi najbolje i nastavili još 4 km na istok do malog jezera južno od naše M53.



Deset minuta nakon što smo postavili šatore i okupali se u jezeru, počela je kiša, ali ne obična, već pljusak koji je teško opisati. Večerali smo suhu hranu u šatoru. Rijetko se događa, ali nema ni signala za mobitel, večeras se na možemo javiti obiteljima.

Prešli smo 90 kilometara.

komentari

tola

9. srpanj 2008 16:27

ljudi ja vam se divim i ja bi s vama,ako budete opet negdje isli....,ko zna

ako budete mogli pogledajte pogledajte ovaj blog http://www.gripen.bloger.hr/

slobodno ostavite komentar

Biciklistički klub Pedalinac, Zagreb, Republika Hrvatska.