Kakav odmor! Kad sam se probudio, bilo mi je svejedno hoću li izaći kroz prozor, pa skočiti s prvog kata u dvorište, ili pristojno išetati iz gostilnice. Osjećam sam se odlično. Jučerašnji dan bio je prvi pravi odmor u ova tri mjeseca. Iskustvo više za ubuduće: treba se odmarati u malim selima, gdje se nema što vidjeti pa ti nije žao što si u sobi, a ne u nekom većem gradu, gdje te stalno proganja misao da si nešto propustio ako dan provodiš izležavajući se.



Za polazak smo bili spremni već u 8,30 sati, što govori koliko smo odmorni i željni vožnje. Nakon jučerašnjeg pakleno vrućeg dana, noćašnja kiša osvježila je jutro. Vjetra nema i polako krećemo.



Kilometri  padaju jedan za drugim: već do podneva smo ih napravili šezdeset, a to niti ne osjećamo. Roland se dobro drži. Marko i ja komentiramo često njegovu vožnju, zaključili smo da je odličan za svoje godine, ali i da ima sreće što mi vučemo prikolicu, s kojom vozimo tempom koji njemu odgovara. Dani prolaze i polako nam se podvukao pod kožu, tu i tamo ga i pričekamo ako malo zaostane, imamo razumijevanja i za njegove pušačke pauze. Ne mogu reći da on to iskorištava. Zasad je vrlo korektan, slažemo se odlično.

Na ručku smo dogovorili plan: kako nam ide odlično, pokušati ćemo danas voziti malo duže, ne bi li nam ostalo više vremena za Irkutsk (Иркутск), u koji bi trebali stići sutra. Nakon ručka isti tempo. Vozimo odlično. Cesta nam je naklonjena, čak ima i malo vjetra u leđa.



Zaustavljamo se iza 18 sati u mjestu Teljma (Тельма), sedamdesetak kilometara prije Irkutska. Mjesto leži na obali rijeke Angare (Ангара). Prekrasna livada na obali naše je kamping mjesto. Rijeka je čista, kupamo se, a zatim večera i spavanje.

Zaslužili smo ovakvo lijepo mjesto, možda najljepše na kome smo postavili šator tijekom putovanja, jer smo danas vozili više od 150 km.

Prešli smo 152 kilometra.