Noć kratko traje, što nije nikakva novost, no noćašnja je najkraća dosad, iako smo se probudili oko devet sati. Roland je iz kreveta viknuo: "Ostajete danas ili odlazite?" Odgovorio sam: "Deda, odlazimo!" Ustao je prvi, napravio nam kavu pa se i sam počeo spremati, jer ne želi ovdje ostati sam.

Spustili smo torbe s petog kata, što je već popriličan posao, pa krenuli prema M55, cesti kojom Deda kreće dalje prema istoku. Marko i ja vozimo s njim do izlaza iz grada i onda još dvadesetak kilometara u njegovom smjeru. Došli smo do zadnjeg mosta kojim se može prijeći Selenga (Селенга), kako bismo se mogli uključiti na našu A165, koja vodi prema jugu. Uslijedio je rastanak od Dede. Kad sam ga prvi puta vidio, odnos je bio hladan. Nisam bio grub ili negativan, ali nisam imao razloga prema njemu pokazivati neke osjećaje. Napisao sam tad u dnevniku što sam tad mislio. Možda bih ponovo napisao isto iz one perspektive.

No okolnosti su se promijenile. Deda je s nama proveo desetak dana i podvukao nam se pod kožu. Drugačiji je od nas već time što je stariji. Htjeli ili ne - on je Nijemac i svijet oko sebe gleda drukčije od nas. Ne mislim ništa loše kad to napišem. Jednostavno - gleda drugačije. Generalno je dobar čovjek, zanimljiv, putovao je mnogo po svijetu, pa ga je već samim tim zanimljivo poslušati. S vremenom smo se počeli zaustavljati zbog njegovih pušačkih obaveza, što je znao cijeniti i bio je zaista dobar suputnik. Kad kažem da će nam nedostajati, ne pretjerujem.



Ponovo smo na mostu preko Selenge, vratili smo se dobrih petnaestak kilometara i sad smo ponovo na pravom putu, A165. Nismo se dugo zadržali na glavnoj cesti, jer prolazimo pored mjesta Ivolginsk (Иволгинск), a tamo se nalazi najveće budističko svetište u Rusiji. Mnogo sam puta virtualno bio blizu tog hrama, ali danas to postaje stvarnost. Desetak kilometara od glavne ceste, ograđeno i odvojeno od ostalih kuća u zaseoku, pravo je malo budističko selo sa svećenicima i nekoliko hramova. Centralno mjesto zauzima hram Cogčen dugan (Цогчен-дуган).



Prvi put sam na ovakvom mjestu, koje je za mnoge ljude vrlo sveto i posebno. Na mene djeluje umirujuće i opuštajuće, ne mogu reći ništa više. Tišina hrama i njegov izgled ne ostavljaju nikoga ravnodušnim, no ta je religija za mene velika nepoznanica. Takva je i ostala

Kasno je poslijepodne. Dan je prošao brzo. S obzirom na to kad smo počeli voziti, napravili smo i dosta kilometara, ali to su jalovi kilometri, jer su uglavnom voženi izvan glavne trase.



Povratkom na glavnu cestu uspjeli smo pronaći i dobro mjesto za spavanje. Čisto jezero skriveno iza brdašca. Nakon kupanja lakše se spava. Dan je bio zanimljiv, nadam se da će ih biti sve više. Nismo u grču, imamo vremena i zaista uživamo.


 
Prešli smo 84 kilometra.