Budim se vrlo rano, makar je atmosfera za spavanje bila više nego idealna. Marko je podesio klimauređaj na 22°C, ali je možda upravo ta savršenost ono na što se sad teško priviknuti. Ostao sam u krevetu do sedam pišući zaostali dnevnik, pa napravio kavu (nema smisla da ne popijemo "policijski poklon", takvo što se rijetko događa). Točno u osam spustili smo se u predvorje, kako smo se i dogovorili s našom "dektivom" (prisjećam se Prosjaka i sinova).






Ne mogu reći, i "dektiva" je točan. Čeka nas ispred hotela, a u predvorju svi zaposlenici napeto očekuju nastavak od sinoć. Mladi policajac u civilu gotovo je još dječak, vidim da mu nije lako. Izabrali su ga za ovaj zadatak jer on jedini malo mumlja engleski.



Interesira se za naš doručak i planove nakon njega. Zadovoljan je što ništa ne kompliciramo, pa predlaže da zajedno odemo u kupovinu, što je naš cilj nakon doručka. Mladić i ja odšetali smo do trgovine, kupili kruh i vodu, koju je on u vrećici donio do hotela, a onda zajedno odlazimo do obližnjeg restorana na doručak.



Vratili smo se potom u hotel, složili stvari na bicikle i krenuli prema izlazu iz grada. Mladić nije išao s nama, već je to učinio jedan od radnika hotela na svom elektroskuteru, prateći nas, a ujedno nam i pomažući u traženju izlaza.



Jučerašnjih 40°C teško je zaboraviti, ali danas će se i to dogoditi. Počinje lagana kiša, a temperatura počinje padati. Zaustavlja se oko 11 sati na 13°C. Takvu dnevnu temperaturu nismo imali od  Sibira.

Kiša pada sve jače, ne mogu vjerovati da nakon jučerašnjih 40°C ponovo nosimo gorotex jakne.

Današnji plan je Sjianghuang, gdje stižemo iza 17 sati. Pokušavamo naći hotel, no nije jednostavno. Nalazimo jedan u samom središtu grada. Skuplji je od prijašnjih, no ponovo je počela kiša, a nemamo volje za novom potragom. Treba nam tuš.



Nakon što smo platili hotel i dovukli se do sobe, Marko je primijetio da u kupaonici nema vode. Žalili smo se istog trena, no nije bilo pomoći. Vode neće biti do ponoći.

Prešli smo 137 kilometara.