Matija, sine moj, sretan ti šesnaesti rođendan!

Tijekom ovog mog putovanja cijeloj mojoj obitelji izredali su se rođendani. To je onaj dio ovog putovanja koji stvara osjećaj da sam nešto propustio u svom stvarnom životu. Ipak, nadam se da ću propušteno nadoknaditi onima kojima sam najviše nedostajao, kao otac, suprug ili brat.



Oko osam sati - kucanje. Otvaramo vrata, a s druge strane naša recepcionerka. Šalje nam znakove da ju slijedimo te pantomimom pokazuje slikanje fotoaparatom. U predvorju nas dočekuje policajka s kojom smo se jučer slikali i donosi nam razvijene fotografije.

Zahvaljujemo na poklonu, a ona nam signalizira odlazak na doručak. Odmah smo shvatili, danas je ona dežurna za nas. Nakon što smo se odjavili, odlazimo sa svojom "ženskom dektivom" na doručak. Odabrala nam je dobar restoran, onda izabrala mnogo hrane, a kad smo sve to pojeli, ona je platila. Od danas nam je kineska policija službeni sponzor, nikuda više bez nje.



Krenuli smo iz Gujana iza devet sati, ispratilo nas je sto Kineza.

Temperatura je idealna za vožnju, oko 20°C, vjetar je isti onaj od jučer, pa nam puše u prsa i malo nas koči. Nema sunca, postoji mogućnost kiše.

Kiša nije padala, vjetar nije slabio, ali smo napredovali prema planu za danas. Iza pedesetog kilometra zaustavili smo se na ručku. Počeo sam birati hranu, jer se polako navikavam. Sve je bolja i bolja.

Nakon ručka nam je bilo malo lakše. Zbog sitosti i zbog lagane nizbrdice, koja je trajala više od dvadeset kilometara.



Dolazimo u Čičeng, današnje odredište. Probleme s pronalaženjem smještaja rješavamo tako što se sami javljamo policiji, koja je spremna pomoći. Našli su nam povoljan smještaj, danas bez puno zafrkancije. Rekao sam - nikud više bez kineske murije.



P.S. Saznali smo danas kako Kinezi nazivaju našu domovinu Hrvatsku i to valja zapamtiti! KALODIJA je Hrvatska, i ako to ne znate, nikako nećete moći objasniti otkud zaista dolazite, a to je gadan problem.

Prešli smo 120 kilometara.